9. Januar 2019

Za većinu više

Kada je riječ o radnicima u Tirolu, moto sindikata je: „Ako su ljudi dobri, ekonomija ide
dobro“. To znači da se stalno borimo za pravedne plate, pravedne prilike za karijeru i
pravično postupanje na radnom mjestu.

Godinama su kompanije i preduzeća postali manje svjesni svoje odgovornosti prema
radnicima. Mnogi radnici sada strahuju za svoj posao, mnogi su ih izgubili posljednjih
godina i nisu pronašli svoj put natrag na posao. Čak i oni koji imaju posao teško mogu da
žive od plata. Život u Innsbrucku i okolini postao je luksuz. Naci pristupačan smeštaj je
uzalud. Pored toga, mnogi ljudi (radnici na određeno vrijeme, osobe sa niskim primanjima,
penzioneri, studenti) često nisu više finansijski sposobni da učestvuju u socijalnom i
društvenom životu. I jaz između visokih i niskih plata raste stalno dalje.

Osim finansijskog pritiska, mentalno i fizičko blagostanje se sve više smanjuje stalnim
povećanjem pritiska rada preduzeća. Stres i mentalni stres već se smatraju
profesionalnom bolešću broj 1, ali i mnogi koji su „pali iz radnog zivota“ bore se sa
stresom, mentalnim stresom i depresijom.

Jasno je da je raspodjela društvenih resursa danas jednako nepravedna kao što je
bila u posljednjim desetljećima. Ali sada je borba za distribuciju napokon prešla
granice. Kompanije moraju ponovo da preuzmu odgovornost prema zaposlenima. Dakle,
sindikat se bori za „za većinu više!

Evo nekih naših rješenja:

Sve više ljudi, više ne može da živi od svoje plate. Stoga se borimo za znatno vece plate,
posebno u industrijama sa niskim plaćama i za niske prihode. Stoga, mi tražimo
zakonsku minimalnu zaradu oslobođenu poreza na dohodak od 1.700 €!

Kada Vas rad i radni pritisci razbole, radno vrijeme se mora smanjiti. Modeli poštenog
radnog vremena, kao što su oni u Švedskoj, osmišljeni su da zaštite zdravlje radnika,
smanje stres na poslu i skrate bolovanja. Stoga, tražimo 30-satnu sedmicu s punom
plaćom!

Uprkos napornom radu, sve više ljudi se bori sa finansijskim problemima, a time i sa
mentalnim stresom i depresijom. Stoga od javnog sektora zahtijevamo pristupačan
životni prostor, zajamčenu zaštitu životnih potreba zasnovanu na potrebama u
slučaju gubitka posla, i besplatne mjere prekvalifikacije i daljnjeg obrazovanja u
doba digitalizacije.

Mislite da „nije finansijski moguce“? – Mi mislimo „da!“. Bilansi kompanija pokazuju da
radnici nikada nisu ostvarili tako visok profit, ali bankari, investitori i vlasnici velikih
kompanija ostvaruju profit. Imovina je koncentrisana u nekoliko džepova. Stoga
pozivamo na socijalnu redistribuciju u Tirolu i cijeloj Austriji: više učešća zaposlenih,
pravedno oporezivanje prihoda i dobiti, oporezivanje imovine i procjenu doprinosa
za socijalno osiguranje, koji uzima u obzir dodanu vrijednost kompanije.

Ukratko:
Podjela na sajam znači „puno za svakoga umjesto svega za nekoliko“, ili …

  • plata koja ide za pristojan život: za minimalnu platu od
    1.700 €!
  • posao koji ostavlja vremena za život: za 30-satnu sedmicu
    uz punu platu!
  • društvo koje jednako brine za sve: pošteno oporezivanje,
    solidarnost i veće učešće.